Oblak…
U predvečerje, iznenada, Ni od kog iz dubine gledan, Pojavio se ponad grada Oblak jedan. Vjetar visine ga je njiho, I on je stao da se žari, Ali oči sviju ljudi bjehu Uprte u zemne stvari. I svak je išo svojim putem: Za vlašću, zlatom il za hljebom, A on –krvareći ljepotu — Svojim nebom….